Riječki neboder

Adresa: Trpimirova 2
Razdoblje: Moderna
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 20.
Godina: 1942.
Namjena: stambeno-poslovna

Riječki neboder, ili Visoka kuća Albori, građen je od 1939. do 1942. prema projektu Umberta Nordija, milanskog arhitekta. Kuću, tj. stambeno-poslovni objekt daje sagraditi Marco de Albori, povratnik iz Amerike, koji u svojim zahtjevima za projektiranje stavlja i protuzračno sklonište, centralno grijanje i spremišta razne robe. Pri izgradnji, Riječki je neboder bio voluminozna moderna višekatnica oštrih linija. Dominirao je, kao i danas, okolnim historicističkim zgradama ne samo visinom, već i pročišćenim stilom bez dekoracija. Volumen razbijaju jedino balkoni, tj. lođe, koji pridonose igri svjetla i sjene na pročelju. Utjecaj Milana vidi se u oblikovanju prizemlja. Ostakljena zona s nadstrešnicom bila je novina u Rijeci, ali već isprobana formula na milanskim ulicama. Sam oblik građevine, šesterokatnice iz koje izvire „toranj“ od dvanaest katova, ugleda se na talijanske srednjovjekovne utvrde (casa a torre).

Prizemlje i prvi kat imali su poslovnu funkciju. Po dva stana bila su smještena na katovima od prvog do petog i od sedmog do dvanaestog. Šesti kat bio je „elitni“, sa samo jednim stanom koji je zauzima površinu cijelog kata.

Zanimljiva je sama lokacija na kojoj je sagrađen neboder jer je to lokacija nekropole, tj. groblja za vrijeme antičkoga rimskog naselja.

Obitelj koja naručuje gradnju, de Albori, obogatila se u Americi za vrijeme prohibicije. Otac Marca de Alborija radio je kao knjigovođa Al Caponea pa se pretpostavlja da je upravo taj novac financirao izgradnju nebodera u Rijeci.

Riječki se neboder svojom visinom i specifičnim arhitektonskim oblikovanjem nametnuo kao jedan je od simbola grada Rijeke. Da bi postigli željenu visinu od 53 metra, naručitelj i arhitekt slali su zahtjeve i objašnjenja gradskim vlastima kako bi se promijenio pravilnik o gradnji. Nebider je obložen keramičkim pločicama boje mesa, koje su mijenjane od 1987. do 1989. godine. Svojom visinom dominira i monumentalan je završetak glavne gradske šetnice – riječkoga Korza.

 

Valorizacija:

Riječki neboder upisan je na Listu zaštićenih kulturnih dobara u Registru kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Bibliografija:

Lozzi Barković, Julija, Stambeno-najamno graditeljstvo Rijeke između dva svjetska rata, Radovi  Instituta za povijest umjetnosti, br. 26, 2002., str. 171–191.

Benčić, Luka, Al Capone i Mussolini gradili su centar Rijeke – Neboder na Korzu financirao se švercom alkohola i kocke, Jutarnji list, 15. ožujka 2015. Link: http://www.jutarnji.hr/al-capone-i-benito-mussolini-gradili-su-centar-rijeke/1314021/

Jasna Rotim Malvić, Moderna arhitektura Rijeke: arhitektura i urbanizam međuratne Rijeke 1918. – 1945. / L’Architettura e urbanistica a Fiume nel periodo fra le due guerre 1918 – 1945, Moderna galerija, Rijeka, 1996.

Lozzi Barković, Julija, Riječki i sušački neboder, Sušačka revija, br. 54/55, 2006., str. 31–41.

Lozzi Barković, Julija, Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka, usporedba i europsko okruženje, Adamić, Rijeka, 2013. 

Dubrović, Ervin, Dva nebodera – nacionalno i internacionalno u arhitekturi tridesetih godina u Rijeci i Sušaku viđeno u širem kontekstu, Peristil, br. 31-32, 1988./1989., str. 329–336.

Matejčić, Radmila, Kako čitati grad, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1990., str. 435–440.