Dvije godine nakon osnutka Rafinerije započelo se s proizvodnjom parafina. Pogon je smješten u prizemnicu dvostrešnog krovišta s bazilikalnom rasvjetom na središnjem dijelu krova, koju je projektirao Mate Glavan.
Stambena zgrada Ljuštionice riže sagrađena je 1893. istočno od pogonske zgrade prema projektu Mate Glavana. Uz Randichevu upravnu zgradu bila je najreprezentativnija građevina tvorničkog kompleksa, izrazite historicističke naravi, s istaknutom dinamikom pročelja postignutom različitim oblikovanjem prozorskih okana na svakom katu vertikalne elevacije pročelja. Zgrada je do danas sačuvana na adresi Ulica Milutina Barača 16 i njezina funkcija je ostala stambena.
Zgrada električne centrale ili Energane podignuta je 1931. kao dvoetažna građevina jednostavnoga pravokutna tlocrta s dimnjakom visokim 85 m. Dodatno je proširena 1934. i 1936. godine. U ono je vrijeme bila najmodernija električna centrala s parnim turbinama od 3.200 konjskih snaga. Centrala je bila opskrbljena tada najmodernijim uređajem za loženje, kontrolu i registraciju proizvodnje električne energije. Prije izgradnje ove energane, tvornica se opskrbljivala energijom iz vlastite pogon ...
Prostorije za pogon i skladište nastale između 1821. i 1827- koristili su se kao bojaonice, dvorane za cijepanje krpa, skladišta i drugo, a u lijevom dijelu kompleksa, uza samu Rječinu, navodno je bio smješten Fourdrinierov stroj.