3. Maj

Adresa: Brgudi, Cerovice
Razdoblje: Historicizam
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 19.
Godina: .
Namjena: industrijska

O brodograđevnoj djelatnosti na području Brguda može se govoriti još u drugoj polovici 19. stoljeća u sklopu poduzeća Riječki tehnički zavod, Stabilimento tecnico Fiumano. Devedesetih godina 19. stoljeća, osnivanjem Društva za dokiranje i Društva za brodogradnju Howaldt, ugarska vlada preuzela je obvezu dogradnje i pripreme potrebnog terena za brodogradilište u brgudskoj obali, zapadnije od Tvornice torpeda. Vrlo brzo izgrađene su potrebne hale, radionice i navoz za izgradnju brodova do 2.000 tona, a tvrtka Howaldt dopremila je u Rijeku strojeve iz svojeg brodogradilišta u Kielu. Ugovor s brodogradilištem Howaldt istekao je 1903., a na njegovo mjesto dolazi brodogradilište Danubius nakon što je sklopilo ugovor s mađarskom vladom u kojem potpisuje da će prednost pri zapošljavanju imati Mađari te da će potreban radni materijal nabavljati iz Mađarske. Za velik dio građevinskih radova u brodogradilištu bio je zadužen arhitekt Vjenceslav Celligoi. Izgradnja je dovršena u svibnju 1906. godine. U sljedećem desetljeću brodogradilište bilježi tehnološki napredak i znatno prostorno proširenje, čime je bio povećan radni kapacitet. Nove radionice, električnu centralu, skladišta i objekte za administraciju u stilskom izričaju secesije i historicizma 1911. grade Mađari. Kao i u drugim brodogradilištima, primjerice Lazarusovom, uvjeti rada bili su vrlo loši, a brodogradilište Danubius bilo je poznato i kao kantjer smrti ili grobnica radnika. Proizvodilo se većinom ručno pa su ozljede radnika bile česte. 

Stvaranjem novih društveno-političkih odnosa nakon Prvoga svjetskog rata i prodajom dionica, brodogradilište je preimenovano u Cantieri navali del Quarnero. U ovom je razdoblju nametnuta jaka konkurencija talijanskih brodogradilišta. Slična povijest ponavlja se i tijekom Drugoga svjetskog rata, a tek nakon oslobođenja Rijeke i malo poslije, 1948., može se govoriti o Brodogradilištu 3. maj, kakva i danas poznajemo.

 

Valorizacija:

Unutar današnjeg brodogradilišta 3. Maj danas su inkorporirani objekti od nekadašnje Tvornice kemijske industrije i starog brodogradilišta Danubius. Ne možemo govoriti o većoj zaštiti jer se objekti  još uvijek koriste u aktivnom radu brodogradilišta. Svakako se radi o nekolicini građevina vrlo vrijednih historicističkih i modernističkih riješenja koje nisu zaštićene i podložne su brojnim neadekvatnim adaptacijama za potrebe rada 3. Maja.

Bibliografija:

DARI, JU 51, kutija 113.

Klen, Danilo (ur.), Povijest Rijeke, Skupština općine Rijeka, ICR, Rijeka, 1988.

Lukežić, Irvin, Lazarusovo brodogradilište, Sušačka revija, godina II., br. 5, Klub Sušačana, Rijeka,1994.

Rotim Malvić, Jasna, Hoteli, u: Arhitektura secesije u Rijeci, Moderna galerija Rijeka, Rijeka, 1997./1998.