Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca
Adresa: Uljarska 1Razdoblje: Historicizam
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 19.
Godina: 1885.
Namjena: kulturna
Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca otvoreno je za javnost 1885. pod nazivom Teatro Comunale. Autori zgrade su arhitekti Ferdinand Fellner i Hermann Helmer, voditelji bečkog Biroa Fellner i Helmer koji su diljem Austro-Ugarske napravili više od 48 kazališta.
Riječki kazališni život se od 1805., prije današnje zgrade HNK, odvijao u zgradi Adamićeva kazališta koje se nalazilo na mjestu današnje palače Modello. No već osamdeset godina nakon izgradnje, više nije udovoljavala standardima Monarhije, posebno što se tiče sigurnosti u slučaju požara. Zato je uprava grada, s gradonačelnikom Giovanniem Ciottom na čelu, odlučila uložiti u novo kazalište.
Novo kazalište sagrađeno je u neobaroknom stilu. Kipove za pročelja zgrade izradio je austrijski kipar Völkel, a slikarska radionica Gustava i Ernesta Klimta oslikala je strop novoga kazališta. Prve izvedene predstave bile su Aida Giuseppea Verdija i La Gioconda Amilcara Ponchiellija. Električna rasvjeta, prvi put u gradu, zasjala je upravo na premijeri prve predstave – Aide.
Godine 1913. kazalište mijenja naziv u Teatro comunale Giuseppe Verdi, a nakon 1946. u Narodno kazalište (Teatro del popolo).
Današnje ime kazalište dobiva 1991. kada postaje jedno od četiriju nacionalnih kazališta u Republici Hrvatskoj.
Velebno zdanje kazališta u tzv. citta nuova, uz stambene zgrade, palaču Modello i zgrade tržnice, čini novu otmjenu četvrt grada. I danas zgrada kazališta dominira prostorom i jedna je od cjenjenijih ostvarenja historicizma u gradu.
Ivan pl. Zajc (Rijeka, 3. kolovoza 1832. – Zagreb, 16. prosinca 1914.) hrvatski je skladatelj češkog podrijetla. Školovao se u Milanu, a djelovao u Rijeci, Beču i Zagrebu. Ostavio je izrazito bogat opus: 1200 raznovrsnih djela za orkestar (Simfonička glazbena slika), komorne sastave i klavir, zatim 19 opera (Mislav, Ban Legent), 26 opereta, scensku glazbu (za Dubravku Ivana Gundulića), oratorij Oče naš, oko 50 kantata (Dolazak Hrvata), 19 misa, 14 Ave Maria, 200 zborova (Glasna jasna, Putnik) te 170 solo pjesama (Miruj, miruj, srce moje, Moja lađa, Vir, Lastavicom, Domovini i ljubavi, Djevojka i ruža).
Valorizacija:
Zgrada HNK Ivana pl. Zajca nalazi se na Listi zaštićenih kulturnih dobara u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Bibliografija:
Matejčić, Radmila, Kako čitati grad, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1990., str. 167–171., 229–232.
Dubrović, Ervin, Kazališni život Rijeke 1629. – 1945., Sušaka revija, god. 7., br. 25, 1999., str. 41–54.
Lukežić, Irvin, Mala povijest riječkog spektakla, Sušačka revija, god. 6., br. 21, 1998., str. 71–86.
http://hnk-zajc.hr/
Palinić, Nana, Riječka kazališta: nastanak, kontinuitet i značenje kazališnih zgrada i scenskih prostora u razvitku urbane strukture grada, Državni arhiv u Rijeci, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2016.
Palinić, Nana, 125 godina električne energije u Rijeci, Zagreb: HEP distribucija: Državni arhiv u Rijeci, 2006.
Ruck, Lovorka, Skladatelj Ivan pl. Zajc, Državni arhiv, Rijeka, 2002.
Nepokoj, Denis, Kazalište Rijeka, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka, 2014.
Pustišek, Deborah, Kazalište priča: izložba predmeta iz Zbirke kazališne građe, Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2015.
