Godine 1833. u Martinšćici je otvoren Lazaret sv. Franje. Frekventnost ovog lazareta govori o tome koliko je Riječki gubernij profitirao njegovom izgradnjom. U razdoblju od 1833. do 1851. kroz lazaret je prošlo 557 jedrenjaka, a u vrijeme kolere, 70-ih godina 19. stoljeća, točnije od 1873. do 1874., u njega je pristalo 119 brodova. Lazaret je primao brodove s „čistim“ i „nečistim“ listovima. U njemu su se koristile provjerene metode raskuživanja – novac za sitnu trgovinu dezinficirao se u octu, pisma su se kadila u dimu od sumpora, teret se raskuživao provjetravanjem, sunčevim zrakama i kađenjem. Službenik lazareta zadužen za prihvaćanje brodova i kontrolu njihova zdravstvenog lista, traženi bi dokument dohvatio trstikom ili željeznom hvataljkom, papir okadio sumporom i tek potom ga uzeo u ruke.
Cijeli kompleks danas je interpoliran u Brodogradilište Viktor Lenac pa je od nekadašnje arhitekture lazareta sačuvano razmjerno malo. Riječ je prije svega o paviljonima iznimnih klasicističkih karakteristika, uz koje se nalazio park u čijem je središtu bila okrugla kapela s kupolom posvećena sv. Franji. U sklopu lazareta postojao je i parlatorij, mjesto susreta pomoraca iz karantene i njihovi posjetitelji te groblje podijeljeno na katoličko, pravoslavno i židovsko.
Lazaret je bio u funkciji sve do Prvoga svjetskog rata kada je u njegovim prostorijama djelovala vojna bolnica za zarazne bolesti. Nakon rata, 1922., tu su bile smještene talijanske čete, a od 1922. do 1925. zamijenile su ih čete Kraljevine SHS-a. Godine 1926. namjena se u potpunosti mijenja i lazaret postaje ljetovalište za djecu iz cijele Jugoslavije. Usporedno s djelovanjem lazareta, od prve polovice 19. stoljeća u zapadnom dijelu zaljeva radio je škver čiji se rad, s promjenama vlasnika, može pratiti do Drugoga svjetskog rata. Tek 60-ih godina 20. stoljeća u Martinšćicu će se, iz bazena luke Baross, premjestiti Brodogradilište Viktor Lenac.
Valorizacija:
Lazaret u Martinšćici do danas je ostao sačuvan unutar brodogradilišta Viktor Lenac. Iako je građevinama oduzeta njihova prvotna funkcija, svojim oblikom su ostavljene većim dijelom nepromenjene.
DARI, JU 48, kutija 30.
Bradanović, Marijan, Riječki lazareti, u: Riječka luka-povijest, izgradnja, promet, Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2001.
Karmelić, Jakov, Lazaret u Martinćici, Sušačka revija, godina I., br. 2/3, Klub Sušačana, Rijeka, 1993.
Matejčić, Radmila, Kako čitati grad, Adamić, Rijeka, 2007.
Pauer-Paškvan, Rude; Paškvan, Ivan, Martinšćica u srcu – naša stara Martinšćica i život u njoj, Katedra Čakavskog sabora Kostrena, Kostrena, 2012.
Rački, Andrija, Povijest grada Sušaka, Tisak Primorskog štamparskog zavoda d.d., Sušak, 1929.