Fabbrica macchine caldaie e piroscafi, Stabilimento Lazarus - zgrada

Adresa: luka Baroš (srušeno), kasnije Viktor Lenac u Martinšćici
Razdoblje: Historicizam
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 19.
Godina: 1900.
Namjena: industrijska

Godine 1870. riječka luka dolazi pod neposrednu mađarsku upravu pa se usporedno s tim događaju brojne promjene: grade se lučki bazeni, postavljaju nova postrojenja i povećava protočnost. Isto razdoblje obilježeno je dovršavanjem željezničke poveznice Budimpešta –Zagreb – Rijeka i Rijeka – Sv. Petar, čime je luka konačno dobila adekvatnu vezu sa zaleđem. Mađarska privreda poticala je brodogradnju, naročito za potrebe ratne mornarice, ali i za izgradnju putničkih i trgovačkih brodova. Nastojalo se otvoriti domaće poduzeće za izradu pomorske opreme, remont brodova i popravak strojeva. Izgradnja takve tvornice povjerena je inženjeru Josipu Lazarusu. Za izgradnju tvornice dodijeljena mu je prostorna površina veličine 600 m² u luci Baross. Tvornicu je navodno podigao o svom trošku te mu je mađarska vlada obećala status privilegiranog privrednika. Puni naziv tvornice glasio je Fabbrica macchine caldaie e piroscafi. Lazarusova je tvornica 19. siječnja 1900. službeno puštena u pogon. Proizvodila je sidra, lance, kotlove, manje strojeve i drugu brodsku opremu i bavila se popravcima brodskih strojeva. U škveru su se obavljali manji zavari i remont brodova. Lazarusova tvrtka bila je poznata po brojnim tehnološkim inovacijama, primjerice po izgradnji strojeva na paru u Rijeci. O Lazarovoj sposobnosti govori i to što je usporedno s riječkom tvornicom i škverom postao vlasnik obnovljenog brodogradilišta u Kraljevici i pokušao parirati mađarskom koncernu Danubius ne bi li nakon likvidacije Howaldta u Brgudima preuzeo i taj škver. Godine 1905. u Lazarusovoj tvornici buknuo je požar, a nanesena šteta nije dopustila ponovni oporavak. Od nekadašnjega tvorničkog kompleksa ostala je samo radionica, a brodogradilišni poslovi sveli su se na remontne poslove na brodskim strojevima i drugoj brodskoj opremi. Ipak, Lazarusova mehaničarska radionica bila je, uz Skullovu i Cussarovu, jedna od važnijih u gradu, o čemu svjedoči i velik broj zaposlenih kovača, ljevača, kotlara, zakovičara i drugih. Uvjeti za rad bili su veoma loši, kao i mjere zaštite i sigurnosti radnika, pa su ozljede bile česte. Nakon Prvoga svjetskog rata, Stabilimento Lazarus nastavlja raditi kao manje remontno brodogradilište sa šezdeset zaposlenih radnika.Iz tog brodogradilišta nastat će 1948. brodogradilište Viktor Lenac. Povećana potražnja za većim i opsežnijim remontima brodova potaknula je šezdesetih godina 20. stoljeća preseljenje brodogradilišta u zaljev Martinšćica koji se odlikuje izvrsnim prirodnim karakteristikama, a udaljen je svega dvije nautičke milje od središnjeg dijela riječke luke.

Valorizacija:

Radi se o neogotičkoj građevini koja se nekad nalazila na samom korijenu riječkog lukobrana. Do danas od cjelokupnog kompleksa, osim iscrpnih arhivskih nacrta, nije ostalo sačuvano ništa. Nacrti upućuju na jedinstveni primjer neogotičke arhitekture sagrađene u svrhu tvornice. Danas je postojanje te tvornice vrlo bitno za razumjevanje nastanka i danas aktivnog brodogradilišta Viktor Lenac u Martinšćici.