U kolovozu 1929. Eduard Polak, vlasnik Ljuštionice riže, dao je zahtjev za useljenje tvornice u već postojeći objekt likvidirane Kožare. U zahtjevu ističe da je nužno provesti neke građevinske intervencije, a za adaptacije na objektu traži građevinsku dozvolu. Radovi su se trebali izvoditi pod nadzorom građevinskog inženjera Borena Emilija. Od Slavnoga gradskog poglavarstva traži se i dopuštenje za upotrebu strojeva nužnih za rad Ljuštionice riže. U Almanahu grada Sušaka iz 1938. navodi se da je Ljuštionica riže d.d. proizvodila sve vrste riže. Njezin kapacitet iznosi oko 2.400 vagona na godinu, a sirovinu je nabavljala u inozemstvu, najčešće u Italiji, Egiptu, Indiji i Americi.
Valorizacija:Nekadašnja zgrada Ljuštionice riže djelomično je konzervirana i prenamijenjena. Vanjštinom je u potpusnoti sačuvana dok joj je unutrašnjost većim dijelom promijenjena i prilagođena za rad trgovačkog centra Plodine.
DARI, JU 48, kutija 8.
Almanah grada Sušaka, Turistička biblioteka Jadran, Sušak, 1938.