Mlin u Žaklju

Adresa: Žakalj na Rječini
Razdoblje: Historicizam
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 19.
Godina: .
Namjena: industrijska

Stoljećima unazad, kraško područje oko Rječine duge 17,3 km bilo je naseljeno, razdijeljeno vlasništvom redovničkih bratovština, gradskog erara i privatnog vlasništva. Rječina je bila pogodno područje za razvoj privrede i obrta vezanih uz energiju dobivenu iz vode. S počecima industrijske ili, bolje reći, aktivnije manufakturne proizvodnje, na Rječini se grade mlinovi, pile za preradu drva, stupe za obradu vunenog sukna te stupići za ljuštenje pšenice i ječma. Vrlo često uz mlinove su se nalazile i tvornice tjestenine. Prvi značajan uzlet ovakve proizvodnje zbiva se u 19. stoljeću. Uskoro su se pojavili i prvi problemi uzrokovani promijenjenim političkim odnosima unutar Monarhije. Mađarska je sve više štitila budimpeštansku mlinsku veleindustriju podizanjem prometnih nameta za prijevoz proizvoda, a usporedno s tim rastao je sve veći uvoz ruskog i talijanskog žita.Ipak, u riječkim mlinovima godišnje su bile samljevene velike količine pšenice, a proizvodi su se otpremali u Istru, Dalmaciju te Levant, Brazil i Indiju.

Najpoznatiji među mlinovima bio je mlin u Žaklju pod Orehovicom. Mlin je prvotno bio u vlasništvu Luke Matkovića (1839.–1841.), a nakon što ga je Matkovićev sin Gašpar prodao, mlin dolazi u vlasništvo Tršćanina Carla d`Ottavija Fontane i Marca Pigazzija. Tršćanski investitori znatno ulažu u otkupljeni maleni mlin pa izgrađuju branu i kanal, a cijeli kompleks povezuju mostom preko kanjona Rječine i cestovnim odvojkom do Lujzinske ceste. Mehanizam novoga mlina bio je napravljen prema američkoj, poslije belgijskoj, tehnologiji i imao je osamnaest kamenih kola. Na strojevima je bilo zaposleno više od stotinu radnika. Žito je dolazilo iz Rusije, Rumunjske, Banata, a brašno se izvozilo u Englesku, Francusku, Brazil, Njemačku i Balkan. Nakon što je mlin 1862. izgorio, kupilo ga je društvo Stabilimento commerciale di farine di Fiume s Ignacijom Scarpom na čelu. Godine 1865. izgrađena je impozantna peteroetažna građevina, 90 m dužine i 25 m visine, s unutarnjom skeletnom konstrukcijom od lijevanog željeza i drva, s drvenom krovnom strukturom kombinirane dvostruke stolice i jednostruke visulje. Uz ovu građevinu nalazila se četveroetažna poslovno-stambena zgrada uprave te prizemna stambena zgrada i portirnica smještena uz gornji ulaz, uza sam most preko riječnog korita. Rad mlina može se pratiti do 1918. godine. Nakon Prvoga svjetskog rata bio je potpuno napušten. Znatnu devastaciju doživljava u Drugome svjetskom ratu kada je miniran most i oštećen kompleks.

Valorizacija:

Mlin u Žaklju do danas je sačuvan u vrlo lošem stanju. Iako su napravljeni radovi čišćenja, arhitektura nije zaštićena i podvrgnuta je daljnjem propadanju. U tijeku su radovi za izradu šetnice koja će od Tvornice papira voditi, uz Rječinu, do mlinova na Rječini. Taj bi put trebao olakšati dostupnost posjeta javnosti ovim lokalitetima.