Dvije građevine bile su odvojene, no pregradnjama sada djeluju kao spojeni prostor. Građene su između 1821. i 1827., a oko 1927./1928. rekonstruirano im je krovište. U početnoj fazi pri izgradnji je korištena opeka i kamen u vapnenom mortu. Na kasnijim pregradnjama uočljiva je opeka u cementnom mortu i armirani beton. Izvorna namjena građevina bila je dvorana za sortiranje i skladištenje krpa, a poslije postaje dio pogona. Velika važnost ovih zdanja je u prizemnim prostorijama za manufakturnu proizvodnju jasne barokne arhitektonske profilacije. Skladišni prostor u prizemlju izveden je s pomoću lukova kako bi se povećala nosivost etaže.
Valorizacija:Zgrade su danas napuštene i u lošem stanju. Konzervatorska struka svrstava ih među arhitektonske spomenike.
Najstariji dijelovi kompleksa svrstani su u spomeničku baštinu prve katoegorije, no nije cijeli kompleks jednako valoriziran. Postoje objekti koje konzervatori vrednuju i kao drugu i treću kategoriju.
Čikić, Dolores, Nenad Labus, Sustav mjera zaštite kulturnog dobra na području obuhvata Detaljnog plana uređenja proizvodnog područja Hartera, broj elaborata A4 1821, Konzervatorski odjel u Rijeci, Rijeka, 2009., Inventarni broj 16.