Riječka parna tvornica konjaka i žestokih pića, Talionica kovina i kemijska industrija

Autor:
Adresa: Šetalište XIII. divizije 28
Razdoblje: Historicizam
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 19.
Godina: 1895.
Namjena: industrijska

Godine 1895. tvorničar I. Csillag dao je zahtjev za otvaranje Riječke parne tvornice kognaka i žestokih pića. Cjelokupan pogon bio je smješten na zemljištu Eugenija Bačića na Pećinama ispod Ceste Prijestolonasljednika Petra uza samo more, danas Šetalište XIII. divizije 28. Iako prenamijenjen i pregrađen, objekt je do danas ostao sačuvan. Riječ je o jednostavnoj dvokatnici pravokutna oblika s nizom prozorskih otvora i stubištima s bočnih strana. Pročelje je skromno, ali upečatljivo, arhitektonski profilirano prozorskim otvorima s ciglenim zabatom i naglašenim zaglavnim kamenom, što je vidljivo samo na sjevernom pročelju zgrade koje se svojom dekoracijom trebalo uklopiti u arhitektonski kontekst susjednih građevina. Historicistički izgled s prije navedenim elementima građevina je dobila 1899. kada je adaptirana prema rješenju projektanta Giovannija Randicha. 

Pretpostavlja se da je tvornica u prvim godinama 20. stoljeća prešla u vlasništvo obitelji Cosulich, poznatoj po brodarskoj djelatnosti, što je vidljivo iz Modianove reklame napravljene u svrhu promocije tvornice.

Od prvog desetljeća 20. stoljeća, na istome mjestu gdje je nekada bila smještena Riječka parna tvornica konjaka i žestokih pića, radila je Talionica kovina. Arhivski dokumenti vezani uz Talionicu kovina i kemičku industriju većinom su administrativno-tehničke naravi vezani uz rad talionice i uključuju dozvole za rad, razne nacrte samih objekata te objašnjenja načina rada industrijskog pogona za taljenje olovnih i bakrenih rudača. O razdoblju intenzivnog rada tvornice izvještava nas pritužba gospođe Pajkurić udane Blondina od 17. travnja 1913., koja se žali Kotarskoj oblasti Sušak zbog rada tvornice. Tužiteljica jasno prigovara zbog otrovnih plinova i smrada koji su izlazili iz talionice. Iz teksta se može iščitati i da će tužiteljica dane probleme iznijeti pred povjerenstvom zaduženim za ta pitanja. Ovi podaci idu u prilog činjenici da je smještaj tvornice zaista bio nepogodan, vjerojatno zbog toga što sam objekt prvotno nije bio namijenjen tvornici.

 

Valorizacija:

Zgrada je do danas sačuvana u promijenjenom obliku jer je na sjevernom pročelju nadograđeno nekoliko ulaza. Ovaj objekt niti kod konzervatora nije zaštićen kao kulturno dobro.



Bibliografija:

DARI, JU49, kutija 51, 52.

Delbello, Piero, Modiano – od Trsta do Rijeke, Modiano, 2013.

Lozzi Barković, Julija, Arhitektura historicizma na Sušaku, u: Arhitektura historicizma u Rijeci, MMSU, Rijeka 2001.

Mujić, Ibrahim, Tehnologija proizvodnje jakih alkoholnih pića, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2010.

Rački, Andrija, Povijest grada Sušaka, Tisak Primorskog štamparskog zavoda d.d., Sušak, 1921.