Godine 1764.Nicolò Crespi, podrijetlom iz Riminija, otvara u Rijeci manufakturukonopa. Osnovni proizvod tvornice bio je konop za brodove. Iz izvora je vidljivo da je 1802. godine tvornica imala šesnaest zaposlenih. Modernizaciji tvornice uvelike je pridonio Giovanni Sirola koji postaje vlasnik tvornice oko 1860. godine. Sirola je zamislio preseljenje manufakturne proizvodnje u novu veću građevinu, za čiji je projekt zadužio Emilija Ambrosinija 1901. godine. Riječ je o jednostavnoj građevini pravokutna oblika s naglašenim centralnim prostorom gdje je bila smještena sala za predionicu konopa. Objekt je raščlanjen nizom velikih prozorskih otvora s blagim polukružnim lukom. Dekoracija kojom se Ambrosini ovdje izražava upućuje na skromne, ali uočljive secesijske elemente. Zgrada je danas u raspadnutom stanju, bez krovišta. To je sve što je ostalo sačuvano od nekadašnje Riječke tvornice konopa. Početkom 20. stoljeća tvornica je izrađivala konope za austrougarsku flotu u Puli, za riječku Tvornicu torpeda i za Brodogradilište 3. maj. Tijekom Prvoga svjetskog rata tvornica doživljava krizu iz koje teško izlazi, da bi ju nova kriza zaskočila neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. U poduzeću se počinju izmjenjivati vlasnici, a 80-ih godina cjelokupna proizvodnja seli na Škurinje. Cijelo je postrojenje razrušeno pri izgradnji trgovačkih centara.
Valorizacija:Ostaci pogonske zgrada Riječke tvornice konopa do danas nisu pod konzervatorskom zaštitom. Zgrada se nalazi u iznimno lošem stanju, bez krovišta, podvrgnuta daljnjem propadanju. U istoj se nalazi parkirališni prostor.
DARI, PR-1, kutija 246, fascikl VIII, 1824.
Pustišek, Deborah, Emilio Ambrosini, Muzej grada Rijeke, 2011.
Rotim Malvić, Jasna, Industrija, u: Arhitektura secesije u Rijeci, MMSU, Rijeka, 2007.