Počeci rada Tvornice tjestenine Cartesio, Curti & Co. vežu se uz 1888. kada su napravljeni nacrti poprečnog presjeka tvornice s ucrtanim strojevima na parni pogon koji će se u njoj koristiti.
U prvim godinama djelovanja tvornice koristila se samo jedna građevina, ali su s vremenom izgrađeni i drugi objekti i aneksi.
Od kompleksa Tvornice tjestenine Cartesio, Curti & Co do danas je ostala sačuvana historicistička zgrada u Vodovodnoj 13.
Zgrada je sagrađena 1904. prema nacrtima Giovannija Cureta, a smještena ispred tvornice, na samoj ulici. Vrlo brzo, 16. siječnja 1905., izdana je uporabna dozvola i za ovaj dio pogona. Dobro poslovanje zasigurno je dovelo do novih radova na tvornici te već 1911. vlasnici pod novim imenom Cartesio Vezil & Co naručuju adaptaciju i reorganizaciju tvorničkog prostora. Idejna rješenja povjerena su uglednome riječkom arhitektu Emiliju Ambrosiniju. Ambrosini Curetovu zgradu prenamjenjuje za stanovanje, a za potrebe pogona projektira dodatan dvorišni objekt ispod klisure.
Curetova i Ambrosinijeva reprezentativna trokatnica pogonske, odnosno poslije stambene funkcije, pročeljem okrenuta Vodovodnoj ulici, do danas je ostala sačuvana u gotovo nepromijenjenu obliku. Riječ je o tipičnome historicističkom oblikovanju koje se izvrsno uklapa u stilski izričaj ostalih objekata Vodovodne ulice. Dekoracija same građevine je skromna, a estetici i fasadnom ritmu pridonosi različito oblikovanje prozorskih okana, ovisno o etažama. Prizemlje i prvi kat doimaju se kao postament za piano nobile na drugom katu i mansardu poviše njega.
Valorizacija:Arhitektonski objekti tvornice tjestenine valorizirani su kao spomenička vrijednost druge kategorije.
DARI, JU 51, kutije 113, 127, 184.
Magaš, Olga, Vodovodna ulica u kontinuitetu razvoja od zelenog kanjona do industrijske zone i novih mogućnosti, Zbornik GFR IX, Rijeka, 1992.