Prva jugoslavenska tvornica ukočenog drva (poslije poznata kao Tvornica ukočenog drva i furnira) djelovala je u Sušaku, točnije na Podvežici od 30-ih godina 20. stoljeća. Dio kompleksa do danas je sačuvan u sklopu pogona Istravino d.d., a od velikog broja dimnjaka nije sačuvan niti jedan. Prema arhivskim izvorima zaključuje se da se radilo o velikom industrijskom pogonu koji je sačinjavao cijeli kompleks zgrada stambene i, prije svega, tvorničke namjene.
Godine 1938. u tvornici radi dvije stotine radnika. Proizvodila je unakrsno lijepljene furnire (Sperplatten) za izradu pokućstva, uređenje unutrašnjosti željezničkih vagona, automobilske karoserije te za unutarnje uređenje parobroda, aviona i drugo. Kapacitet je tvornice oko 10.000 kubika sirovine ili otprilike 4.000 kubika gotovih proizvoda. Tvornica je skladišta imala u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Splitu i Sarajevu. Ističe se kako je ovo bila prva takva tvornica u Jugoslaviji.
Valorizacija:
Do danas je dio nekadašnjeg UKOD-a ostao sačuvan u okviru tvornice Istravino. U arhitektonskom smislu radi se o objektima od gotovo nikakve povjesno umjetničke važnosti.
Almanah grada Sušaka, Turistička biblioteka Jadran, Sušak, 1938.
DARI, JU 48, kutija 11, 23, 31.