Zavjetni hram na Kozali ili crkva sv. Romualda i Svih Svetih podignuta je 1934., za vrijeme talijanske vlasti u Rijeci, prema projektu arhitekta Brune Anghebena
Crkva je podignuta iznad kripte u kojoj su pohranjene kosti 458 legionara Gabriellea D'Annunzija, koji su poginuli za vrijeme Krvavog Božića 1924. u Rijeci, ali i širom Italije. Grobnica je posvećena kao ratno groblje i otvorena 16. ožujka 1930. na godišnjicu dolaska talijanskog kralja Vittoria Emanuela III. u Rijeku. Oko crkve i grobnice uređen je Parco della Rimembranza/ Memorijalni park.
Gradnja crkve potaknuta je govorom D'Annunzija pri pokopu legionara koji su preminuli u Rijeci, a financirana je zbog političkih razloga. Dodjela titulara (sv. Romuald) crkvi odaje počast D'Annunziju, preuzimajući ime njegova oca. Gradnju podupire politički i financijski talijanska vlada s Benitom Mussolinijem na čelu, a posebno se pritom ističe Senatore Borletti koji i osobno financijski podupire gradnju.
Prvi projekt, objavljen u novinama neposredno prije gradnje, napravljen je u neoromaničkom i neogotičkom stilu s naglaskom na tradicionalne materijale, ciglu i kamen. Taj se projekt do početka gradnje bitno mijenja. Angheben pročišćava linije i pročelje, čime se postiže oštrina i monumentalnost građevine. Crkva je posvećena sv. Romualdu i Svim Svetima na desetu obljetnicu aneksije u rujnu 1934., aludirajući i na D’Annunzijev Sveti ulazak u grad.
U crkvu se ulazi sa širokog platoa na koji vodi dvokrako stubište. Crkva je dvoranska i pravokutnog je tlocrta. Obložena je bijelim istarskim kamenom, što zbog minimalizma u dekoraciji pridaje osjećaju monumentalnosti. Šiljastu formu autor ponavlja na portalu, zvoniku i na prozorskim otvorima. Sa šiljastim čempresima u okolini crkva djeluje kao da stremi u visinu. Uz portal, na ulazu, postavljeni su kipovi dvaju anđela poznatoga riječkog umjetnika Romola Venuccija.
Unutrašnjost je, kao i eksterijer, jednostavna. Dominiraju oblici trokuta i pravokutnika koji su usuglašeni s polikromnim mramorom u crnoj, smeđoj i sivoj boji. Unutrašnjost crkve krasi Anghebenova zidna inkrustracija Križnog puta u 14 postaja, kip sv. Romualda umjetnika Ladislaoa de Gaussa i raspelo Edmonda Treversea.
Gradsko groblje Kozala najstarije je i najljepše gradsko groblje. Za njega je gradska uprava nekadašnje Rijeke otkupljivala zemljište od polovice 18. stoljeća, a s ukopima službeno započela 1. prosinca 1838. Od 1872. do danas neprekidno se vodi evidencija ukopa u Knjizi mrtvih pa se katkad taj datum uzima kao službeni početak groblja. Groblje Kozala riznica je umjetničkih postignuća kipara kao što su Ivan Rendić, Giovanni Mayer, Urbano Bottasso, Domenico Rizzo, Donato Barcaglija i arhitekata Emilija Ambrosinija, Francesca Placseka, Ignazija Rossija, Uga Pagana, Giacoma Matticha, Raffaellea Cullottija.
Uz Kriptu je izvorno bio uređen Muzej aneksije, koji danas ne postoji. Zanimljivo je i to da je u zvonik, visok 63 metra, ugrađeno dizalo.
Valorizacija:
Cjelokupno groblje Kozala zaštićeno je kao kulturno-povijesna cjelina u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Glavočić, Daina, Votivni hram na Kozali, Čovjek i prostor: arhitektura, kiparstvo, slikarstvo i primijenjena umjetnost, god. 35., 1988., str. 16.
http://fluminensia.org/tag/crkva-na-kozali#sthash.53jmsN6j.dpuf
Lozzi-Barković, Julija, Arhitektura Rijeke i Sušaka između dva rata (5): Crkva na Kozali, Novi list, 20. ožujka 2015., Link: http://www.novilist.hr/Kultura/Arhitektura-Rijeke-i-Susaka-izmedu-dva-rata-5-Crkva-na-Kozali
http://zupakozala.blogspot.hr/
Lozzi Barković, Julija, Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka, usporedba i europsko okruženje, Adamić, Rijeka, 2013., str. 351–359.
Moravček, Goran: Nestale riječke crkve, Sušačka revija, br. 70/71, 2010. Link: http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=70-71&C=10 (27.1.2016.)
Glavočić, Daina, Riječko groblje Kozala, Hrvatska revija, br. 3, 2008., Link: http://www.matica.hr/hr/351/Rije%C4%8Dko%20groblje%20Kozala/
Glavočić, Daina, Groblje Kozala, Zbornik Dometi, br. 2, 1993., str. 198–206.
Kozala: Monografija o riječkom komunalnom groblju i o kulturi pokapanja u Rijeci, u povodu 130 godina vođenja njegovih knjiga ukopa, ur. Velid Đekić, Komunalno društvo Kozala, Rijeka, 2002.
Glavočić, Daina, Arhitektura i skulptura riječkog groblja Kozala, u: Rijeka u stoljeću velikih promjena, ur. Melita Sciucca, Zbornik radova, Edit, Rijeka, 2001., str. 69–71.