Izvor i crpna stanica Zvir

Adresa: Vodovodna ulica
Razdoblje: Secesija
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 19.
Godina: 1894.
Namjena: crpna stanica

Zgrada crpne stanice sagrađena je 1894. godine. Sastoji se od svega nekoliko prostorija, raspoređenih prema tlocrtnom L-obliku. Zidovi su obloženi raznobojnom ciglom svjetlijih tonova, a prozorski otvori dodatno su istaknuti natprozornicima od lepezasto postavljene opeke. Osim lezena, kojima je postignuta jednostavna dekoracija zidova, možda su najzanimljiviji detalj secesijske florealne konzole od kovanog željeza ispod samog krovišta. Stilski gledano, može se pretpostaviti da je ova zgrada bitno utjecala na izgradnju kompleksa Termoelektrane koji je građen tek 1906. godine.

Nakon izgradnje Spalionice smeća, crpna stanica Zvir je, kao i obližnja Klaonica, koristila njezinu toplinsku energiju za pokretanje parnog stroja koji je potom okretao elektrogenerator od 150 kWA. Proizvedena energija služila je za rad elektromotora u crpki.

Izvor Zvir koristio se i u ranijem razdoblju za opskrbu vodom Rijeke i Sušaka. Isprva je Sušak koristio vrelo nedaleko od Tvornice papira u tadašnjoj Tvorničkoj ulici. Voda se pumpala u vodospremu na Lujzinskoj cesti za nisku opskrbnu zonu (Sušak s Brajdicom i Pećinama) i vodospremu Trsat za visoku opskrbnu zonu (Trsat i Bulevar). Problem je nastao nakon što je u Sušaku izbila epidemija tifusa, čiji je uzrok bio u zagađenom izvorištu pitke vode. Sušačani su bili primorani otkupljivati vodu iz izvora Zvir koristeći riječki vodovod izgrađen 90-ih godina 19. stoljeća. Troškovi otkupa vode bili su izrazito visoki, što se donekle reguliralo nagodbom 1908. godine, nakon čega su dobili pravo otkupa vode za 9 filira po kubnom metru. Problem s dovodom vode Sušak je riješio 1913./1914. izgradnjom novog vodovoda, vodovodne pruge koja je do Sušaka dovodila pitku vodu iz 18 kilometara udaljenog vrela na Rječini.

Valorizacija:

Crpna stanica konzervirana je u njezinom prvotnom obliku. Sačuvane su i stare pumpe koje danas više nisu u funkciji. Napravljen je ankes na postojeću staru građevinu koji je u potpunosti moderan, ostakljeni objetk kojim je natkriven izvor i gdje se nalaze nove pumpe za vodu.

Bibliografija:

L'Azienda Servizi Publici Municipalizzati di Fiume nel suo Trentennio: 1909-1939/XVII., Rijeka 1939.

Čabrijan, Boris, Rječina i njezini mostovi, Sušačka revija 5, godina 1, Klub Sušačana, Rijeka, 1993.

Rački, Andrija, Povijest grada Sušaka, Tisak Primorskog štamparskog zavoda d.d., Sušak, 1929.