Hrvatski kulturni dom na Sušaku

Adresa: Strossmayerova 26
Razdoblje: Moderna
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 20.
Godina: 1936.
Namjena: kulturna

Hrvatski kulturni dom na Sušaku građen je od 1936. do 1947. prema projektu Josipa Pičmana. Zbog autorove prerane smrti, projekt je dodatno prilagodio Alfred Albini. 

Do izgradnje takvoga zdanja dolazi zbog potrebe grada Sušaka za mjestom na kojem bi se održavale kulturne i društvene manifestacije, ali i zbog nedostatka smještajnih kapaciteta. Razmišljanje o takvom objektu može se pratiti još od 1907., no tek između dva rata, kada je gradonačelnik Đuro Ružić i kada je Sušak dio Kraljevine Jugoslavije, dolazi do realizacije natječaja i početka izgradnje. Razlog investicije je i suparništvo s Rijekom, tada sastavnim dijelom Italije, u kojoj se grade monumentalni objekti – Riječki neboder i Votivni hram na Kozali. Kao pandan Riječkom neboderu, gradi se ovaj sušački, simbolizirajući tada kulturni napredak Kraljevine Jugoslavije.

Na natječaj je stiglo 59 projektnih prijedloga uglednih arhitekata iz cijele zemlje, tako da je pobjeda značila istinsku pohvalu nagrađenom arhitektu. Josip Pičman izradio je projekt u suradnji s Ivom Richtmannom i Markom Jurinšićem i uspio zadovoljiti natječajne kriterije objedinjujući na toj lokaciji kulturne, društvene i turističke zahtjeve. Projektom su te funkcije ipak razdvojene u dvije zgrade, spajajući ih u sredini s trgom/terasom, dajući kompleksu ritam i prozračnost.

Tijekom svoje karijere Josip Pičman bio je suočen s mnogim poteškoćama. Njegovi su projekti na natječajima najčešče pobjeđivali, ali zbog financijskih, političkih ili drugih razloga nisu realizirani. Zbog tih se razloga odugovlačilo i s početkom izgradnje Hrvatskoga kulturnog doma na Sušaku. Natječaj je raspisan 1934., a u realizaciju se krenulo tek 1936. pa je Pičman bio uvjeren da će se i od tog projekta odustati. Prije nego što je dobio obavijest o početku gradnje, oduzeo si je život.

Gradnju preuzima Alfred Albini, profesor Arhitektonskih kompozicija i Arhitekture novog doba na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Albini značajno mijenja Pičmanov projekt, što zbog drukčijeg pogleda na arhitekturu, što zbog financijskih poteškoća, zbog čega se izgradnja odužila na deset godina umjesto planiranih dvadeset mjeseci. Uklanja planirani bazen punjen morskom vodom, terasu, pomični stakleni krov i stambeni dio te sužava zgradu hotela. Odlučuje pročelje obući u brački kamen, suprotstavljajući njegovu monumentalnost staklenim prozorskim oknima. Zgradu hotela zatvara sa svih strana, osim prema moru.

Hrvatski kulturni dom na Sušaku ipak je monumentalna građevina koja je u tom trenutku, ali i sada, zadovoljavala potrebe građana Sušaka i Rijeke. Organski se uklapa u prostor prateći liniju ceste, čime je dobila zaobljeno pročelje. Stil gradnje odražava modernističke stavove i čistoću konstrukcije. Izvana cijeli kompleks djeluje jedinstveno, a u interijeru je postignuta jasna podjela sadržaja. Inovativnost se očituje i u upotrebi materijala, armiranobetonske konstrukcije i grede od betona i čelika. Iako je Albini izveo razne izmjene, zgrada nije previše izgubila na prozračnosti, a upotrebom kamena ostvario je monumentalnost.

Gradnja se odužila zbog nekoliko razloga – pri bušenju temelja došlo je do prodiranja mora, a nakon toga i do štrajka radnika. Politički problemi pojavili su se kada je gradonačelnik Ružić odlučio promijeniti ime doma u Hrvatski kulturni dom, što je državna vlada ocijenila separatističkim. 

Projekt izgradnje ovakvog kompleksa bio je jedan od najzahtjevnijih gradnji u državi, a i u Europi.

 

Valorizacija:

HKD na Sušaku obnovljen je nakon Drugoga svjetskog rata pod vodstvom arhitekta Kazimira Ostrogovića.

Poslovni dio i foaje HKD-a obnovljeni su 1996. pod vodstvom Rijeka-projekta (arhitekti Antolović, Pavoković, Persić).

Građevina se ne nalazi na Listi zaštićenih kulturnih dobara u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske.

 

Tagovi: hrvatskikulturnidomnasusaku, moderna