Klaonica

Adresa: Školjić 16
Razdoblje: Secesija
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 20.
Godina: 1907.
Namjena: industrijska

Gradska klaonica bila je komunalni objekt od iznimne važnosti za grad. To pokazuje i pažnja koja se posvećivala ovom kompleksu tijekom izgradnje. Poznato je da je 1895. gradska financijska komisija za izgradnju gradske klaonice dogovorila kupnju kuće obitelji Superina i okolnog terena koji se nalazio na području današnje Vodovodne ulice. Sve je radove izveo Tehnički ured grada Rijeke. Prvi nacrti idejnog projekta napravljeni su još 1901., a 1904. godine arhitekt Carlo Pergoli dorađuje postojeće nacrte i crta pročelja građevina. Gradnja je završena 1907. kada je i sam pogon stavljen u funkciju. Koordinator izgradnje klaonice bio je Guido Lado, nadzor je obavljao Ugo Clauti, a zaslugom Carla Pergolija i njegovim nacrtima fasada, kompleksu je dan jedinstven umjetnički pečat. Za klesarske radove bio je angažiran Giovanni Dorig, Natale Mohovich za radove u kovanom željezu, a arhitekt Giovanni Rubinich za zidarske radove. Rubinich je za vrijeme izgradnje 1904./1905. ponudio Tehničkom uredu novo rješenje u konstrukciji krovova, poda i stupova uporabom armiranobetonskih konstrukcija Monier, što pokazuje da su riječki arhitekti znali za aktualna europska kretanja u vezi s novim materijalima i armirano-betonskim rješenjima.

Estetski najdojmljivija je ulazna zgrada u kompleks Klaonice, longitudinalna jednokatnica s rizalitno istaknutim, povišenim, središnjim portalnim dijelom na čijem se vrhu nalazi atika sa satom. Bočni krakovi simetrično su otvoreni prozorskim otvorima s polukružnim završecima. Iznad njih se proteže vijenac naglašen medaljonima s motivom željezne petlje koja će kao lajtmotiv postati dekorativni element cijelog kompleksa. Za dekoraciju potkrovišta upotrijebljeno je kovano željezo. Pergoli je postigao jedinstvenu secesijsku profilaciju pročelja s vrlo malo dekorativnih elemenata, a najdojmljivije je postignuto uporabom različitih materijala, u ovom slučaju opeke, kamena i kovanog željeza.

Uz glavnu pogonsku zgradu, usporedno se grade i drugi popratni objekti sličnih stilskih karakteristika, ali s naglašenim namjenskim karakterom, zbog čega su puno manje reprezentativni. I za njihovu je izgradnju bio zadužen Tehnički ured u Rijeci. Do 1908.  izgrađene su, prema njihovim nacrtima, pogonske i prerađivačke hale, štale i hladnjača.

U Klaonici se nalazio prvi biokemijski laboratorij na području bivše Jugoslavije pa je u Rijeci bilo obvezno testiranje mesa i životinja na bakterijske zaraze pri klanju. Za pokretanje strojeva Klaonice koristila se toplinska energija proizvedena u obližnjoj Spalionici smeća.

Danas je cijeli kompleks prenamijenjen i konzerviran te se koristi u gospodarske svrhe,  za potrebe Mesne industrije Vir 1898.

 

Valorizacija:

Kompleks Klaonice zaštićen je kao spomenička baština. Predstavlja vrlo lijepi primjer secesijske arhitekture namijenjen industrijskoj svrsi. Također, do danas je sačuvan u reprezentativnom obliku, a osim toga njegova se svrha nije u potpunosti promijenila budući da se i dalje koristi za potrebe mesne industrije.