Pogonska zgrada Ljuštionice riže

Adresa: Ulica Milutina Barača
Razdoblje: Historicizam
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 19.
Godina: 1881.
Namjena: industrijska

Pogonska zgrada Ljuštionice riže, poznate pod nazivom Prima Fabrica Fiumana Per La Pillatura Del Riso, projektirana je 1881. prema nacrtima riječkog arhitekta Mate Glavana. Nalazila se u zapadnoj industrijskoj zoni na cesti Via Volosco (danas Ulica Milutina Barača). Govorimo o glomaznome peteroetažnom objektu, gotovo bedemske forme, s naglašenim trokutnim zabatima krovišta. Pročelje karakteriziraju nizovi prozorskih otvora i minimalna dekoracija. Danas od ove građevine nije sačuvano gotovo ništa budući da je nakon propasti Ljuštionice u potpunosti rekonstruirana i uklopljena u upravnu zgradu Rafinerije nafte. Glavan je bio zadužen za projektiranje skladišnih i drugih pratećih objekata u sklopu tvornice, uključujući i željezničke tračnice do samoga mora. 

Godine 1889. prema projektu uglednog arhitekta Giovannija Randicha započeta je izgradnja upravne zgrade Ljuštionice riže. Riječ je o troetažnom objektu skladnih proporcija bogato raščlanjena pročelja, s neorenesansnim karakteristikama. Zgrada se nalazila zapadno uz glavnu pogonsku zgradu.

U drugoj polovici 19. stoljeća Ljuštionica je bila jedno od većih poduzeća prehrambene industrije. Investitor ovog pogona bila je Mađarska opća kreditna banka iz Budimpešte u suradnji s domaćim privrednicima. Godišnja proizvodnja 1890. iznosila je između 25 do 30 tisuća tona riže, a u tvornici je bilo zaposleno 400 radnika. Na prijelazu stoljeća Ljuštionica je prošla kroz razdoblje krize zbog izrazite konkurencije austrijskog, mađarskog i obližnjega tršćanskog tržišta.

Ljuštionica riže prestaje s radom nakon Prvoga svjetskog rata, a na njezin se teren proširuje Rafinerija nafte.

Glavna pogonska zgrada Ljuštionice postaje Administrativna zgrada Rafinerije nafte.

 

 

 

Valorizacija:

U nekadašnjoj pogonskoj zgradi Ljuštionice danas se nalazi upravna zgrada INE. Od stare zgrade sačuvana je samo forma jer je velike preinake napravio Eneo Perugini 1938. godine, nakon čega je prvotni izgled zgrade doveden do neprepoznatljivosti.

Bibliografija:

DARI, JU 51, kutija 116, 118, 132.

Klen, Danilo, Povijest Rijeke, Tipograf, Rijeka, 1988.

Magaš, Olga, Industrijska arhitektura, Arhitektura historicizma u Rijeci, MMSU, Rijeka, 2001.