Palača Ploech
Adresa: Trpimirova 6Razdoblje: Historicizam
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 20.
Godina: 1888.
Namjena: stambeno-poslovna
Naručitelj i vlasnik impozantne palače bio je austrijski mehaničar Annibale Ploech (1826. – 1884.) koji se obogatio radom u riječkoj Tvornici torpeda. Njezin projekt rad je Giacoma Zammattija (1826. – 1927.), mladoga tršćanskog arhitekta netom odškolovanog u Beču i tek pristiglog u Rijeku (1884.). Zdanje gradi u duhu srednjoeuropskoga visokog historicizma. Za izgradnju te obiteljske palače izabrana je parcela čiji je kraći dio uz posjed kapucina na tadašnjem Trgu Zichy (danas Žabica), a duži prema prometnici Via Alessandrina (danas Trpimirova ulica) koja je vodila istočno prema tadašnjoj (staroj) Guvernerovoj palači i Elizabetinu parku pred njom. Time je ujedno dobiveno i sjajno urbanističko rješenje koje se ugleda na velike bečke uglovnice s naglaskom na elegantnoj kupoli na vrhu zaobljena ugla. Dva pročelja zgrade oblikuju visoke rustične baze, dvokatne reprezentativne zone s balkonima i gigantskim korintskim stupovima koji dopiru do potkrovnog vijenca. Posebna pažnja pri izgradnji posvećena je arhitektonskoj plastici i unutarnjem, neobaroknom, štukodekoru. Dvije skulpture telamona (snažnih muških likova koji podižu svojim rukama ili podupiru leđima arhitrav) koje podupiru balkon nad portalom usmjeravaju na unutrašnjost građevine s iznimno elegantnim i četvrtastim stubištem te bogatom ornamentalnom željeznom ogradom. Zgrada ima specifičan L-tlocrt i raspored s dugačkim hodnikom, odvojena gospodarskim prostorijama i okrenuta prema unutarnjem dvorištu. Ovaj tip visoke uglovnice s kupolom, zapamćen iz doba studija u Beču i arhitekture Fischera von Erlacha, Zammattio primjenjuje i na uglovnici za Riječku štedionicu iz 1896. (ugao ulica Barčićeve i Dolca).
Na jednoj je varijanti projektnog nacrta iz 1887. vidljivo jednostavnije rješenje s odrezanim uglom kuće, od kojega se, srećom, odustalo u korist zaobljenog. Sam naručitelj nije uživao u svojoj lijepoj palači jer umire 1884., ali zato njegovi nasljednici u njoj žive sve do 1988. godine.
Valorizacija:Zaštićeno nepokretno kulturno dobro.
Bibliografija:
Andrijašević, Mihovil, Arhitektura XIX. stoljeća u Rijeci, djelatnost arhitekta Giacoma Zammattija. Magistarski rad, Filozofski fakultet u Zagrebu. 1977.
Čemeljić, Alen, Zapadna Žabica, Sušačka revija, br. 69, 2010., str. 29–32.
DAR, JU-51, 100/1887.
Ekl, Vanda, Živa baština: studije i eseji, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1994.
Glavočić, Diana, Arhitektura historicizma u Rijeci, Sušačka revija, br. 36, 2001., str. 37–45.
Glavočić, Daina, Stambena arhitektura, u: Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. – 1900. Arhitektura i urbanizam, Katalog izložbe, ur. Daina Glavočić, Moderna galerija Rijeka – Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002.
Grubić, Ana, Giacommo Zammattio u Rijeci, Diplomski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2002.
Lozzi Barković, Julija, Arhitektura historicizma u Hrvatskom primorju i Istri, u: Historicizam u Hrvatskoj, Katalog izložbe, ur. Vladimir Maleković, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2000.
Matejčić, Radmila, Izleti u prošlost, Adamić, Rijeka, 2000.
Matejčić, Radmila, Kako čitati grad, Naklada Kvarner, Rijeka, 2013.
Pustišek, Deborah, Emilio Ambrosini, Muzej grada Rijeke – Unione Italiana, Talijanska unija, Rijeka, 2011.
Toncinich, Erna, Giacomo Zammattio u Rijeci, Dometi, br. 5/6, 1993., str. 43–46.
Vižintin, Boris. Umjetnička Rijeka XIX. stoljeća, Izdavački centar Rijeka, Rijeka,1993.
