Talionica olova poznata pod nazivom Plumbum bila je smještena na Podvežici. Izgradnja je započeta neposredno prije Prvoga svjetskog rata kada je dioničko društvo Metallverhuttungs und chemische industrie-aktien-gesellschaft iz Frankfurta na Majni kupilo građevinsko zemljište od zemljišne zajednice Podvežica. Izgrađeni kompleks sastojao se od devet zgrada. Pri izgradnji talionice posebno se isticao ekološki segment. Vlasnici su donijeli proglas vezan uz higijenu radnika, u kojem ističu da je svaki radnik dužan kupati se barem svaki drugi dan, a mogli su koristiti i kupalište.
Na samom početku rada tvornica je uspostavila komunikaciju sa zaljevom Martinšćica. Godine 1911. sagrađen je dio obale s lučkom instalacijom za prihvat brodova u zaljevu ne bi li se do talionice omogućio dovoz rudače visećim vagonima (žicovodna željeznica). Uz uspinjaču i vezu s morem u Martinšćici, Talionica je posjedovala i vlastiti željeznički kolosijek.
Sirovine potrebne za rad tvornice dovozile su se iz Australije i njemačkih kolonija u Africi, a olovo se potom izvozilo u Njemačku, Austriju i drugdje. Prije rata u tvornici je bilo zaposleno oko pet stotina radnika.
Tvornica nije dugo radila. Već s Prvim svjetskim ratom proizvodnja je obustavljena, a malo nakon rata ponovno se obnavlja. Godine 1923. osnovano je Dioničko društvo za taljenje kovina i kemijsku (kemičku) industriju Plumbum. Dvadesetih godina tvornica se ponovno našla u problemima, a 1929. završila je u stečaju. Cijeli kompleks tada je dospio u vlasništvo Jugoslavenske udružene banke d.d., a potom ga otkupljuju poduzetnici Ivo Kolombo i braća Vitomir i Zvonimir Richtmann za potrebe svojih tvrtki – Kolombo & Richtmann za veletrgovinu i Tranzitno-prometno d.d. za špediciju. Svaka djelatnost ovih tvrtki prestaje dolaskom Talijana 1941.; tada su u skladištima bile smještene talijanske okupacijske jedinice. Tek 1948. u prostore nekadašnje Talionice smješta se Tvornica Vulkan. Ista je tvornica djelovala sve do 2000. kada odlazi u stečaj. Kompleks je danas djelomično revitaliziran te u sklopu njega djeluje hostel, trgovački centri, stanica za tehnički pregled vozila i drugo. Dio prostora koristi privatna tvrtka Vulkan – Nova, tvornica dizala i brodske opreme kao nominalni nasljednik nekadašnjeg Vulkana.
Valorizacija:
Od nekadašnje tvornice Vulkan sačuvano je vrlo malo. Manji dio proizvodnog kompleksa ostao je sačuvan unutar proizvodnje koja i danas radi u istim kompleksima dok je ostatak prenamijenjen unutar različitih privatnih djelatnosti (hostel, teretana, prostorije vjerskih zajednica i dr.)
http://www.vulkan-nova.hr/ , (14.01.2014.)
Ipšić, Nedjeljko, Sušačka luka, Sušačka revija, godina II., br. 6/7, Klub Sušačana, Rijeka, 1994.
Kolombo, Marijan, Tranzitno-prometno d.d. Sušak, od talionice metala Plumbum do tvornice Vulkan, Sušačka revija, godina II., br. 6/7, Klub Sušačana, Rijeka, 1994.
Mišković, Čedomil; Marijan Kolombo, Tranzitno-prometno d.d. Sušak, Sušačka revija, godina II., br. 6/7, Klub Sušačana, Rijeka, 1994.
Rački, Andrija, Povijest grada Sušaka, Tisak Primorskog štamparskog zavoda d.d., Sušak, 1929.