Rektorat Sveučilišta u Rijeci izgrađen je kao Gradska vijećnica Grada Sušaka krajem dvadesetih godina 20. stoljeća. Zgrada je izvedena prema projektu zagrebačkog arhitekta Jurja Denzlera, a znatne je izmjene projektirao Gradski građevinski ured s Zlatkom Prikrilom na čelu.
Prvotna želja bila je izgraditi Gradsku vijećnicu na mjestu Kortila u centru tadašnjeg Sušaka. Ipak, zbog preskupog zemljišta odlučeno je da će se kupiti zemljište na padini Trsatskog brijega gdje je prije toga izgrađena Sušačka gimnazija. Natječaj je propisan 1927. i niti jedan projekt nije osvojio prvu nagradu. Projekt Jurja Denzlera pod nazivom A.D. MCMXXVII zauzeo je drugo mjesto. Denzlerov projekt stilski je pod utjecajem djelovanja Viktora Kovačića, poznatoga zagrebačkog arhitekta. Unatoč utjecaju moderne i internacionalnog stila, autor se okreće neoklasicističkim stilskim odrednicama. Zgrada ima jednostavan pravokutan tlocrt s uvučenim sjevernim i naglašenim južnim ulazom. Rustikalna obrada kamena u prizemlju i jonski stupovi očigledan su primjer upotrebe stilskih odrednica iz prošlosti. Zgrada je pokućstvom opremljena 1930. iz dviju zagrebačkih tvornica.
Zbog kosine terena sjeverni i južni ulaz nisu u ravnini. Iako je orijentacija zgrade naizgled na južnu stranu, glavni je ulaz prirodno postao sjeverni, jer je to ujedno i izlaz na trg i glavnu ulicu. Vrt Vijećnice uredio je Josip Kulfanek, gradski vrtlar zaslužan za realizaciju Trsatskog parka i obnovu parka na Mlaci.
Na današnjem Trgu braće Mažuranić, nakon izgradnje Gradske vijećnice, izveden je prvi javni spomenik na Sušaku. Odlučeno je da će to biti spomenik posvećen kralju Aleksandru I. Ujedinitelju te je objavljen javni natječaj za umjetničko rješenje. Prvu nagradu osvojilo je rješenje Franje Kršinića i Antuna Augustinčića, uglednih likovnih imena, pod nazivom Jadran. Figura kralja Aleksandra bila je u admiralskoj odori s kormilom u ruci, a baza kipa ukrašena je reljefima mornara i uskoka, zaštitnika Jadrana. Jedan od razloga podizanja takvoga monumentalnog kipa bio je i umiljavanje vlasti koja ih je zbog preimenovanja Kulturnog doma u Hrvatski kulturni dom proglasila separatistima.
Funkcija zgrade se s godinama mijenjala, ovo je okvirna kronologija:
•1930. – 1941. – Gradska vijećnica
•1941. – 1943. – Sjedište okupacijske talijanske civilne uprave
•1943. – 1945. – Sjedište civilne uprave njemačkih okupacijskih snaga
•1945. – 1962. – Narodnooslobodilački odbor – Sušak i Općina Sušak
•1962. – 1964. – Odredište službe Općinske službe Rijeka
•1964. – 1991. – Vojna (garnizonska) ambulanta i stacionar
•1991. – 1992. – Vlada Republike Hrvatske
•1992. – Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske
•1992. – 1996. – Dom zdravlja u Rijeci
•1996. – danas – Rektorat Sveučilišta u Rijeci
Valorizacija:
Građevina nije na Listi zaštićenih kulturnih dobara u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Kolacio, Prikril, Urbanistički razvoj Rijeke, Rijeka Zbornik MH, Zagreb, 1953, str. 198.
PAR JU48, kut 48, mapa 20
HR-DARI-58, kutija 48
Lozzi Barković, Julija, Arhitektura Rijeke i Sušaka između dva rata (3): Zgrada Rektorata na Sušaku, Novi list, 18. ožujka 2015. Link: http://www.novilist.hr/Kultura/Arhitektura-Rijeke-i-Susaka-izmedu-dva-rata-3-Zgrada-Rektorata-na-Susaku?articlesrclink=related (25.1.2015.)
Lozzi Barković, Julija, Gradska vijećnica u Sušaku, Sušačka revija, god. I., 1993., str. 2–36.
Lozzi Barković, Julija, Sviluppo urbano di Sušak, u: prof. dr. sc. Elena Marchigiani i prof. dr. sc. Paolo Nicoloso, Itinerari attraverso i luoghi del moderno. Strategie per la 'costruzion' identitaria del confine Italo-Yugoslavo, tra e oltre le due guerre, Sveučilište u Trstu, Trst, 2008.
Lozzi Barković, Julija, Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka, usporedba i europsko okruženje, Adamić, Rijeka, 2013., str. 225–239.
Rački, Andrija, Povijest grada Sušaka, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1990.
Sveučilište u Rijeci, Zdravko Lenac, gl. ur, 4. izd., Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 2009.