Za uspostavljanje Tvornice duhana u Rijeci ključan je bio carski patent donesen 20. studenoga 1850., koji se odnosi na monopol u proizvodnji duhana. Patent je stupio na snagu u Ugarskoj, Transilvaniji, Hrvatskoj, Slavoniji i Vojnoj krajini u ožujku 1851. godine. Sama mađarska vlada je 24. svibnja 1851. za 100.000 zlatnih dukata otkupila zgrade stare Rafinerije šećera i u postojećoj infrastrukturi propale Rafinerije šećera započela proizvodnju duhana. Prvi ravnatelj tvornice bio je Josip Dechler, a nakon njega dolazi Franjo Skodnik. Tvornica će prve izmjene pretrpjeti tek krajem šezdesetih kada se kompleks proširuje historicističkom trokatnicom tzv. T-objektom. U toj je zgradi 1867. pokrenuta proizvodnja Virginia cigara.
Tvornica duhana koristila je i prostore tzv. H-kompleksa, odnosno nekadašnju pogonsku zgradu Šećerane. Paviljoni su međusobno bili spojeni aneksom pa su pritom tvorili tlocrtni oblik slova H, odakle proizlazi naziv.
Tvornica duhana poznata je po broju radnika koje je zapošljavala. Godine 1884. u njoj je bilo zaposleno 2.600 radnika, većim dijelom žena. Spominju se i jako dobri uvjeti za rad. Radnici su imali dnevni objed, zdravstveni sistematski pregled, plaćeno bolovanje i razne druge pogodnosti. Godišnja proizvodnja cigareta bila je značajna – 1880. godine 150–170 milijuna, a već 1890. čak 250 milijuna cigareta. Nakon Prvoga svjetskog rata i pada Monarhije, tvornica nastavlja djelovati sa smanjenim proizvodnim kapacitetom. Radni uvjeti drastično se narušavaju i sve su češći štrajkovi radnika. Tako je u siječnju 1925. pokrenut štrajk za čije je gušenje bila angažirana vojska. Tvornica prestaje s radom tijekom Drugoga svjetskog rata, a posljednji njezin ravnatelj bio je Augusto Vannini.
Nekoliko godina nakon prestanka rada tvornice, u kompleksu će od 1945. do 1995. djelovati Tvornica motora i traktora Rikard Benčić.
Valorizacija:Cjelokupni kompleks nekadašnje Rafinerije šećera, odnosno Tvornice Duhana nalazi se pod zaštitom Konzervatorskog zavoda. Trenutno se u njemu izvode restauratoski radovi, a po njihovom završetku u kompleks bi se trebale smjestiti institucije kulturnog sadržaja (knjižnica, Muzej grada Rijeke i Muzej moderne i suvremene umjetnosti).
Dmitrović, Saša, Mala povijest duhana u Rijeci, Sušačka revija, godina V., br. 18/19, Klub Sušačana, Rijeka, 1997.
Klen, Danilo (ur.), Povijest Rijeke, Skupština općine Rijeka, ICR, Rijeka, 1988.