Upravna zgrada Tvornice papira

Adresa: Ružićeva ulica
Razdoblje: Historicizam
Vrsta: Nepokretna baština
Stoljeće: 19.
Godina: 1827.
Namjena: industrijska

Upravna zgrada sagrađena je 1827. godine. Sačuvana je do danas, ali u promijenjenom obliku. Govorimo o jednokatnici čiji je osnovni građevni materijal armirani beton, a zidne nadopune rađene su u opeci. Sačuvana je kamena dekoracija na ulazu i natprozornicima. Specifična je krovna lanterna smještena iznad trokutasta zabata. Lanterna završava krovnim tornjićem sa željeznim pokazivačem strana svijeta. 

Priča o Tvornici papira priča je o prvome velikom industrijskom pothvatu u Rijeci. Sve započinje 1. rujna 1821. kada Andrija Ljudevit Adamić kupuje mlin Lučicu nasuprot Zvira. Adamić je kupio mlin ne bi li pomoću njega pokrenuo manufakturu za proizvodnju papira.Uz Adamića, suosnivačTvornice papira bio je Britanac William Moline. Moline će 1824. otkupiti od Adamića i mlin i manufakturu za preradu papira. Platit će za njih 19.000 forinti. U ovoj je manufakturi tada bilo zaposleno osam radnika;  papir se uz pomoć vodene snage proizvodio isključivo od krpa, kurdelje i lana. Nakon tri godine, Moline za 20.000 forinti prodaje tvornicu engleskom poduzetniku Walteru Craftonu Smithu koji će zajedno sa svojim partnerom Charlesom Meynierom započeti industrijsku proizvodnju papira. Tvornica će u listopadu 1828. promijeniti naziv u Smith & Meynier. Iako je sirovina za preradu papira ostala ista, novi su vlasnici tvornicu modernizirali. Još 1827. nabavili su Fourdrinierov stroj za proizvodnju papira koji je tada slovio za izniman stroj, da bi već 1833. u pogon dopremili parni stroj i time uvećali proizvodnju.Tvornica papira je zbog inovacija u tehnološkom procesu i kakvoće samog papira bila nebrojeno puta nagrađivana na domaćim i međunarodnim gospodarskim izložbama u Beču 1835., Pešti 1842., Londonu 1851., Münchenu 1854., Parizu 1878., Barceloni 1888. i poslije. U skladu s napretkom, tvornica se širila i povećavao se broj radnika. Sedamdesetih godina 19. stoljeća ondje je radilo oko tisuću radnika.

Kompleks Tvornice papira građen je većim dijelom dvadesetih godina 19. stoljeća, ali je velike arhitektonske izmjene pretrpio u 20. stoljeću. Tvornica je u vrijeme izgradnje bila moderna i dobro je poslovala, o čemu govori činjenica da je taj kompleks posjedovao prvi parni strojna Balkanu. Osim tehnološkog napretka, tvornica je bila napredna i u socijalnoj politici te je već 1877. osnovala prvi mirovinski fond za radnike. Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe tvornica podupire mađarske interese i nastavlja s dobrom suradnjom u tom smjeru. Gospodarska kriza na prijelazu stoljeća znatno pogađa tvornicu. U to vrijeme u vlasničku strukturu Tvornice papira ulazi i novi subjekt – Ungarische Papier A.G. (Prva ugarskaindustrija papira d.d.). Dolaskom toga dioničkog društva moderniziran je pogon na vodu i paru, a do Prvoga svjetskog rata broj zaposlenih je udvostručen. Nakon Prvoga svjetskog rata vlasnici se izmjenjuju i tvornica biva integrirana u sastav kompanije Jela, industrija papira, a nakon toga je uvlasništvu Prve hrvatske štedionice i Mjesnog odbora ravnateljskog vijeća Smith i Meynier na Sušaku. Razdoblje nakon rata donijelo je nov procvat za tvornicu, izrađivali su se cigaretni papir, svilasti i biblijski papiri, papiri za kopiranje i drugo. Prodaja tvorničkih proizvoda ponovno se raširila po cijelom svijetu: u Sjedinjene Američke Države, Argentinu, Rumunjsku, Egipat, Bliski i Daleki istok. Nakon Drugoga svjetskog rata tvornicu preuzima narodna vlast. Danas je kompleks napušten.

Valorizacija:

U upravnoj zgradi Tvornice papira danas se nalazi zubotehničkli laboratorij. Zgrada je djelomično narušena prilikom gradnje Energane 30-ih godina 20. stoljeća, međutim, do danas je ostala sačuvana u vrlo dobrom stanju.